Celebrity News

Opet u bolnici, opet gledam svetla iznad stola u operacionoj sali… Potresno obraćanje Jelene Trivan ledi krv u žilama

Ispovest Jelene Trivan neće vas ostaviti ravnodušnim

Opet u bolnici, opet gledam svetla iznad stola u operacionoj sali… Potresno obraćanje Jelene Trivan ledi krv u žilama

Nekadašnja političarka Jelena Trivan (49) naizgled živi život iz snova. S ćerkom Bjankom i ljubimcem Tesi, psom koji ima 12 godina, čini malu žensku porodicu u kojoj caruje ljubav, obavlja dva vrlo odgovorna posla i beleži odlične rezulate. Uvek nasmejana u javnosti, deluje da je ceo svet njen. A iza njenog širokog osmeha skrivena je velika bol zbog tragedija koje su je snašle, a o kojima nam bez zadrške priča u razgovoru koji započinje najvažnijom temom – roditeljstvom.

– Nikad nije bilo teže odgajati dete. Ako ste prestrogi, prećutaće vam sve, pri čemu danas deca imaju stvarne živote, a i one na društvenim mrežama, na kojima isto morate da ih štitite. Zato morate da budete blizu, da slušate, ali ne verujem u "mame drugarice" jer se tu gubi autoritet. Kako se pojavljuju problemi u društvu: pojava profesora seksualnih predatora, serijskih silovatelja, dece koja su pobegla u smrt zbog vršnjačkog nasilja, iskrsavaju teme o kojima morate svaki dan da pričate i otvarate detetu oči. Mislim da na kraju oni imaju sliku o svetu kao opasnom mestu, umesto da prosto uživaju u životu. Bjanka često na moju preplašenost prosto odgovori: “Ne brini, ja sam tvoja ćerka”, i time me uteši – da s onim što nosi iz kuće i dobrim primerom majke može da prepozna zlo i da reaguje kako treba – kaže Jelena.

Boško Karanović

 

STORY : Kakva je ona devojčica i koje osobine je odlikuju?

JELENA TRIVAN : Ana Bekuta, kada vidi slike moje ćerke na “Instagramu”, uvek napiše ironično: “Samo ti imaš ćerku”, jer ja sam toliko opčinjena njom da pored mene imate utisak da zaista samo ja imam ćerku. Pošto smo život provele same, valjda je to definisalo našu vezanost, moju potrebu za njom – da se s drugog kontinenta vratim za 48 sati, da se iz zvanične posete Kini vratim kad dobije upalu uha. Nikad nisam imala dilemu da je ona broj jedan, a sve na svetu drugorazredno. Nisam zbog toga loša u poslu, naprotiv, samo znam šta mi je prioritet i zbog nje bih učinila sve i ostavila sve.

STORY : Da li ste "kul mama", obezbeđujete li joj druženja i aktivnosti u meri koju ona želi?

J. T. : Moj Sančo Pansa putuje sa mnom svuda i još uvek sam joj ja dovoljno dobro društvo. Još uvek voli sa mnom da skija, da sa mnom i mojim prijateljima provede veče, a za provod s drugaricama joj ne treba moja pomoć. Samo moj džeparac.

STORY : Bjanka je trenirala mnoge sportove, šta je sada aktuelno kod nje i pomažete li joj oko školskih obaveza?

J. T. : Bjanka je sve trenirala, ali se nigde nije zadržala. Ima pažnju svoje generacije baždarenu na 30 sekundi “Tiktoka” (smeh). Jedina konstanta su skijanje i tenis. Ali je super đak i dobro dete zbog koga se nikada nisam postidela. Ima svoje ambicije i ciljeve i zato više ne moram da je jurim da uradi domaći ili da je podsećam na obaveze. A pravo da vam kažem, odavno je taj program, naročito iz prirodnih nauka, prevazišao moja znanja.

Pročitajte: Jelena Trivan pobedila pakao korone: Nikada nisam osetila takav strah!

Boško Karanović

 

STORY : Vaše privatne bitke počele su 2019, s operacijama, doživeli ste i gubitak roditelja, prošli ste loš zdravstveni period tokom prvog udara pandemije. Kako ste izlazili iz tih borbi ?

J. T. : Odrasla sam bez majke, taman kad smo se navikle da tata živi s nama, on je iznenada umro. Njegov štap i kofer s kojim je došao da poslednje godine života provede s nama stoje u dnevnoj sobi gde ih je ostavio. Moj život su obeležile strašne tragedije, čak i smrt bratanice i stalna borba za život. I ove godine sam dva puta bila u bolnici, opet gledala u ona svetla nad operacionim stolom i pitala se hoću li videti ćerku. Borim se sa strahovima, javnosti izgledam kao osoba koja nema probleme i ne plače, a zapravo se borim da se ne vidi sva bol s kojom se suočavam. Zato je važno o tome pričati – mnogi misle da su ljudi iz javnog života roboti koji nemaju svoje patnje.

STORY : U životu, posebno u profesiji, sigurno ste doživljavali velika razočaranja i izdaje. Da li vas je to ojačalo?

J. T. : Ne verujem da nas izdaje čine jačim, a problemi spremnijim za nove. Zbog nepravednih napada, otrovnih društvenih mreža, prava svakoga da vam bez kazne lažima upropasti porodicu ili život, sklonila sam se iz politike. Kad sam ostala na ulici 2013, a poznanici se pravili da me ne poznaju, počela sam da zazirem od ljudi. Od svega što sam sama izdržala, danas sam pola čoveka koji ne veruje ni u ljude ni u pravdu. Ali sve dublje verujem u Boga i da nam on nadoknadi sve ono što nam ljudi oduzmu.

STORY : Da li ste u ljubavnim odnosima tražili, pored ljubavi, i zaštitu? I da li ste je našli?

J. T. : Nisam nikada tragala za bogatim, uspešnim, moćnim muškarcem. U ljubavi sam bila skromna i očekivala samo da dobijem ljubav. Udala sam se za muškarca bez funkcija i novca i sve smo zajedno gradili. Nikad se nisam pokajala zbog toga. Umesto sebe i novog braka, odabrala sam da Bjanka bez trzavica i navikavanja na nekog živi bezbrižno uz mene. A ja čekam svoje vreme i svog Zverku da dođe i da mi da rame na kome ću konačno malo da se odmorim.

Nastavak ispovesti Jelene Trivan potražite u aktuelnom izdanju magazina "Story".

Komentari (0)

Loading