Story Café

Ivan Bosiljčić: Postoji toliko ljudi koji su se mimoišli, a Jelena i ja smo se sreli i zavoleli, to je dar od Boga

Autor: | 24/07/2017

Ivan Bosiljčić: Postoji toliko ljudi koji su se mimoišli, a Jelena i ja smo se sreli i zavoleli, to je dar od Boga

Stihovi Šantića, Rakića, Jesenjina, Radičevića, Bodlera... Muzika iz filmova, ruske romanse, pop muzika, balade koje nas uvek razneže... Sve se to prošle srede slilo u jedno tokom muzičko-poetske večeri glumca Ivana Bosiljčića, koja je pod nazivom "Par stihova za nas“ održana u okviru BELEF-a. Ovaj program se, inače, nalazi na sceni “Madlenianuma”, a sada je prvi put izveden pod vedrim nebom. Sa različitim emocijama, ali istim intenzitetom, publika je reagovala na "Žute dunje“, "Sve što znaš o meni“, "Tempera“, "Stanica Podlugovi“. Jedan dan kasnije, Ivan nam je ispričao:

– Godinama već, posle svake izvedbe ovog programa, osetim se okrepljeno, pre svega zato što vidim da i dalje postoje ljudi koji vole poeziju, cene govorenje poezije, umeju da uživaju u kvalitetnoj muzici i trostruko uzvrate na ono što im se da. Kada sam pravio ovo muzičko-poetsko veče, moj jedini motiv bio je da se srećem s ljudima, licem u lice. Zahvalan sam što imam za koga da nastupam.

Žene iz publike konstatovale su da je došlo znatno više muškaraca nego što su očekivale.

– Ovo je čisto muška vizura ljubavi, to je intiman, unutrašnji deo mene. Ništa nije pravljeno da bi se podilazilo jednoj ili drugoj vrsti publike, već iskreno, iz ugla muškarca, supruga, oca... Svaki stih je biran, svaki stih je otpevan da bi se ispovedili moji lični stavovi. Od dama se očekuje da budu otvorene za poeziju i nežnost koja se ispoljava kroz muziku, ali muški deo publike iznenađujuće dobro reaguje kad vidi da ja, zapravo, govorim u njihovo ime. Pogrešno je verovanje da je ovo vreme lošije od bilog kog drugog. Kao i uvek, i danas su nepristojni i grubi ljudi bučni, pa se više čuju od onih drugih. Međutim, iskreno verujem da većina vrlo dobro zna koje su to prave vrednosti.

Znate li da su se čuli i komentari tipa – zašto Jelena nije vaša specijalna gošća?

– Specijalni gost bio je moj dragi kolega Nebojša Milovanović, koji izvrsno govori poeziju, a Jelena je sedela u prvom redu kao podrška. Nas dvoje ne uplićemo se jedno drugome u posao, jer kad bih je previše opteretio nekim svojim razmišljanjima i problemima, ona bi predstave gledala u grču. S druge strane, Jelena sve svoje probleme tog tipa rešava s poslovnim saradnicima, a kad su u pitanju finese, sretne se s Mari Mari, koja joj je bliska prijateljica. Budući da sa mnom ne priča o tim temama, njenim koncertima mogu da se radujem kao što sam to činio pre no što smo zajedno zaplovili kroz život. Poslovni problemi vrlo lako mogu da se uvuku u kuću, u svakodnevni život, mogu da vam “pojedu” zajedničko vreme, a bračnu sreću treba čuvati.

Kako uspevate da ne razgovarate o poslu kad svako od nas, bar s vremena na vreme, doživi nešto što ga toliko iznervira da jedva čekamo da dođemo kući i ispričamo šta nam se desilo, sa idejom da će nam tako biti lakše?

– Od Jelene učim da sve probleme rešavamo odmah i na licu mesta i da se ništa ne prenosi u sutrašnji dan. Mi smo nacija koja ima običaj da “vuče” svoje probleme, puštajući ih da narastu, a kad dosegnu određeni nivo, dolazi do emotivnih eksplozija i pucanja odosa. U Moskvi sam video koliko ljudi lako stupaju u konflikte, ali i koliko lako mole za oproštaj. Ne dozvoljavaju da se problemi talože, već ih odmah rešavaju, što je veoma korisno i pojedinačno i njima kao naciji. Jednostavno, kroz njih teče život, a mi kao da ga zaustavljamo – što zbog gordosti, što zbog sujete.

Zbog tih osobina mnoge veze i brakovi doživeli su krah, a možda su mogli uspeti.

– Ljubavni odnos specifičniji je od svih drugih kontakata u našem životu. Svi znamo da on prolazi kroz različite faze, ali suština je da ništa ne treba posmatrati fatalistički. Ne treba verovati da je neko neslaganje, loše raspoloženje ili problemčić nagoveštaj konačnosti. Sve može da se prevaziđe i mora da se prevaziđe. Uz ljubav idu tolerancija, vera, nada, ali najveća je – ljubav.

Pretpostavljam da niste mislili baš na sve, jer postoje stvari koje nas do te mere povrede da ne možemo dalje.

– Sve, apsolutno sve! To kažem zato što je isceljujuća sama želja da se nešto prevaziđe.

Kad se fizički izmestimo iz sredine u kojoj živimo, kad neke rutinske stvari prestanemo da upražnjavamo, sve sagledamo drugim očima. Kako vam je vaš uobičajeni život izgledao dok ste bili u Moskvi?

– Smatram da sve vrste razdvajanja treba da učvrste odnos, ako se zdravo posmatraju. Nama je ovo razdvajanje samo koristilo. Svoj život tako sam organizovao da sam svaki slobodan trenutak koristio da bih došao u Beograd. Kad budem išao da upoznajem moskovske muzeje i pozorišta, kao i sam grad, iznajmiću stan na tri nedelje i sve ću to činiti s Jelenom i Ninom. Sada sam odlazio da radim i vraćao se kući, baš kao i kada sam snimao na Paliću ili bilo gde drugde u Srbiji. Danas, s ovakvim avionskim vezama, to nije nikakav problem. Stekao se utisak da me dugo nije bilo, a svaki vikend proveo sam u Beogradu. Nije se mnogo toga promenilo, ali priznajem da sam uvek donosio svežinu s drugog podneblja.

Pomenuli ste da je nastup na BELEF-u, praktično, bio kraj sezone. Znači li to da danas počinje vaš odmor?

– Nemamo savršeno jasne planove, ali verovatno ćemo provoditi po sedam dana na raznim mestima. Ići ćemo od Hrvatske do Crne Gore, ali bićemo i u našim rodnim gradovima. Ovog leta okipljaćemo se s prijateljima što više možemo.

Svojevremeno ste rekli da je prvog dana posle vašeg povratka s višednevnog snimanja van grada, ćerkici Nini sve dozvoljeno. Da li je tako i sada?

– Kad god se razdvojimo, pa se vratim, duboko sam svestan da postoji mogućnost da sam joj nedostajao i tog dana ne treniram strogoću i uspostavljam autoritet. To je dan nežnosti, koji se provodi bez pravila – slatkiši se jedu više nego obično, dozvoljeno je skakanje po krevetu, igračke ne moraju da se slože pre spavanja, ležemo kasnije nego inače, ali već sutradan lagano se vraćamo na staro.

Da li su “pravila” koja vladaju u vašoj kući stvar dogovora ili odraz spontanosti?

– Kad nam se nešto spontano desi, mi to prepoznamo, pa o tome porazgovaramo. Ako je greška, nastojimo da je ne ponovimo, a ukoliko je nešto pozitivno, trudimo se da postane deo naše svakodnevice. Nismo skloni stihiji, jer život ipak može da se sagleda iz raznih uglova i izanalizira, a stvari koje su neobjašnjive ne treba “čačkati”. Imamo “lagana pravila” kojih se držimo koliko možemo.

Dok priča s vama, čovek ima utisak da ste zadovoljan muškarac, koji je našao srodnu dušu.

– Privilegija je naći takvu ženu kao što je Jelena. Svestan sam toga. Postoji toliko ljudi koji su se mimoišli, a kad ste već imali sreću da se sretnete i zavolite, ne smete to da prokockate. Ako sam već dobio taj dar od Boga, normalno je da ga čuvam i poštujem.

Svakog dana gledamo parove koji se lako odriču tog dara.

– Nažalost, tako je, ali ništa ne bi trebalo generalizovati, niti nekoga osuđivati. Kad pričam o toliko osetljivim pitanjima, govorim samo u svoje ime i na osnovu svog iskustva, koje je zaista bilo dobro. Istina, niko od nas ne zna šta mu donosi sutra, ali tu u naše živote stupa vera, a ja svim srcem verujem da će i dalje biti dobro. Ma, šta dobro – najbolje!