Story Café

Ana Kokić: Suprug se ne meša u moj izbor odeće

Ana Kokić: Suprug se ne meša u moj izbor odeće

Popularna pevačica uvek bira atraktivne modne kombinacije s dozom provokacije kada je na sceni, dok se privatno oblači potpuno jednostavno i često traži inspiraciju na društvenim mrežama...

Popularna pevačica Ana Kokić (35) nedavno je proslavila desetu godišnjicu braka s vaterpolistom Nikolom Rađenom (33), s kojim ima dve ćerke. Šarmantni supružnici u društvu svojih naslednica Nine (9) i Tee (8) zaputili su se u Moskvu, gde su na romantičan način obeležili deceniju ljubavi. Ana ne veruje u savršen brak i priznaje da ni njen nije idealan, ali ističe da je daleko od razvoda, o kojem su mediji neretko pisali. Zbog poslovnih obaveza koje njen suprug ima u Rusiji, već neko vreme oni žive na dve adrese, ali po Aninom mišeljenju, to samo dodatno učvršćuje njihov odnos. Simpatična Beograđanka često se odlučuje za odmeren stajling i najviše voli komotnu garderobu, poput farmerki, košulja, patika i lepršavih haljina.

STORY : Često vam pristižu pohvale na račun izgleda, da li vam one laskaju?

A. K. : Nisam neko ko slepo prati modne trendove, ali trudim se da se obučem za svaku priliku kako dolikuje. Prijaju mi pohvale, ali prihvatam i kritike jer se na njima najbolje uči.

STORY : Za koje odevne predmete izdvajate najviše novca?
A. K. : Za scensku garderobu koja mi je i najpotrebnija zbog posla. To posmatram kao neku vrstu ulaganja. Da se ne bavim šou-biznisom, verovatno nikada ne bih kupovala toliko haljina i cipela.

STORY : Gde pronalazite inspiraciju za odevanje?
A. K. : Najčešće na društvenim mrežama. Tamo se mogu naći dobre ideje za svaku priliku, mada u posebnim situacijama volim da se konsultujem s prijateljima iz modnog sveta.

STORY : Možete li za sebe reći da ste kupoholičarka?
A. K. : Zavisi, kako-kad. Nekad mi šoping dođe kao terapija.

STORY : Posvećujete li mnogo pažnje svojoj nezi?
A. K. : Naravno, u godinama sam kada je neophodno konstantno voditi računa o licu i telu kako ishranom i treninzima, tako i raznim tretmanima.

STORY : Pomenuli ste da se često pridržavate dijeta?

A. K. : Reč je o korigovanoj ishrani s kojom se lakše skidaju kilogrami ili održava željena kilaža. Tada se ne unose ugljeni hidrati, što meni teško pada jer obožavam slatkiše.

STORY : Kako suprug komentariše vaše oscilacije u kilaži?
A. K. : Ne komentariše više. Kao i ostali ljudi u mom okruženju, prestao je da reaguje te sam odlučila da više ne započinjem tu temu.

STORY : Koliko vam je važno što pored sebe imate muškarca koji drži do sebe?
A. K. : To može da mi bude samo kompliment.

STORY : Ume li Nikola ljubomorno da prokomentariše atraktivniji komad garderobe?

A. K. : Ne, nikada se nije mešao na taj način u moj posao. Atraktivan izgled s blagom dozom provokacije poželjan je na sceni i on to odlično razume.

STORY : Oko čega najčešće među vama nastaju neslaganja?
A. K. : Kada naučite da su ljudi različiti, neslaganja doživljavate kao nešto normalno, nikako tragično, bez ljutnje što druga osoba ne misli isto kao i vi, bez ubeđivanja i pokušaja da nekome nametnete svoj ukus, izbor ili mišljenje.

STORY : Umete li da se izvinite kada pogrešite?

A. K. : Nisam osoba koja se svađa i uvek na miran način rešavam probleme. Ipak, ako je rasprava neizbežna, a ja pomalo preteram u svom izlaganju, umem da priznam grešku.

STORY : Na šta ste sve spremni da biste sačuvali svoj brak?
A. K. : Za brak je potrebno dvoje. Jedna osoba može biti spremna na sve, ali to ništa ne vredi ukoliko druga strana nije jednako angažovana.

STORY : Bliži nam se Nova godina, kako ćete je provesti?
A. K. : Dočekaću je radno na Zlatiboru. Uvek se, poput deteta, obradujem praznicima iako znam da ću ih provesti u putu.

STORY : Jeste li već prirpemili poklone za ćerke?
A. K. : Kupili smo im psa koga su godinama priželjkivale.

STORY : Smatrate li da je u današnje vreme teško obezebediti deci bezbrižno odrastanje?
A. K. : Od momenta kada sam postala majka, počela sam bolje da razumem rečenicu "Samo da smo zdravi". Istina je da je danas vrlo teško obezbediti deci normalan život i vaspitavati ih, ali trudim se da se prema njima ophodim kao prema odraslim osobama.